Jedne noći čovek je usnio: sanjao je da je hodao duzž obale sa Gospodom. Preko neba su blještali prizori iz njegovog života. U svakom prizoru primetio je dva traga stopala u pesku, jedan je pripadao njemu, a drugi Gospodu. Kada je poslednji prizor njegovog života bljesnuo pred njim, on se okrenu da pogleda stopala u pesku.
I tada primeti da je mnogo puta, duž staze njegovog života, bio samo jedan trag stopala. Primeti da se to, takođe, dešavalo u najtežim i najtužnijim vremenima njegovog života. Ovo mu zasmeta i on upita Gospoda o tome: "Gospode, rekao si, da kada odlučim da te sledim, da ćeš hodati sa mnom čitav put, ali sam primetio da u najtežim vremenima u mom životu, ima samo jedan trag stopala. Ne razumem zašto si me ostavio kada si mi bio najpotrebniji?"
Gospod mu odgovori: "Drago moje dete, ja te volim i ne ostavljam. Kroz vreme tvojih iskušenja i patnji, kada si video samo jedan trag stopala, to je bilo onda kada sam te nosio."
Copyright R&B 2003-2007. All rights reserved.